MUCANJE

Mnogi autori govore o tome da mucanje nastaje kao rezultat greške u jednom od četiri kanala: auditivnom, vizuelnom, taktilnom ili kinestetičkom. Jedna od definicija mucanja govori o mucanju kao poremećaju suprasegmentne strukture govora (SSSG). SSSG čine: tempo, ritam, akcenti, melodija rečenice i iskaza. Sve su to osobine govora koje se akustički realizuju i frekvencijski prezentuju na području od 100 do 600 Hz, a to je područje prostiranja osnovnog glasa i prvih koncentrata akustičke energije skoro svih glasova. Ujedno, to su osnovni elementi govora koji se najranije usvajaju.

Naša iskustva i istraživanja su nas uverila da su u mucanju asocirani poremećaji različitog stepena sva četiri kanala što daje sliku sindroma mucanja, kao rezultat narušenosti psihofizioloških i govornih funkcija.

Mnoga istraživanja su pokazala da je kod mucanja značajno narušena akustička struktura govora, oslabljen sluh na dominantnom uhu, prisutna konfuzija u redosledu reči, sažimanje glasova, inverzija i ispuštanje slogova, izostavljanje nekih vrsta reči i gramatičkih oblika i sl.

Navedeni poremećaji upućuju na neophodnost audiolingvističkog tretmana u terapiji primarnog mucanja, sa kojim treba započeti čim se pojave prvi znaci disfluentnog govora kod deteta.